Činilo se da je prizor više prikladan špijunskoj farsi Austina Powersa nego hladnoratovskoj intrigi Johna le Carréa.
“Rekao sam Moskvi da ste tako dobar dečko”, rekao je potpukovnik Sergej Solomasov, koji radi za rusku vojnu obavještajnu agenciju GRU, svom slovačkom kontaktu Bohusu Garbaru. “Moskva je odlučila da ćeš biti lovac.”
Ali Solomasov – na papiru, zamjenik ruskog vojnog atašea u Bratislavi – nije bio u pravu. Garbar nije dobio priliku za lov. Umjesto toga, on je bio progonjeni: slovački agenti snimili su sastanak s njegovim voditeljem.
Solomasov je 14. marta bio jedan od trojice Rusa protjeranih iz Slovačke “zbog djelovanja protivno Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima”. Premda je Garbar – bloger s dobrim vezama, razbojnički bloger – bio niska meta, ostali Rusovi regruti nisu bili: Solomasovljeva mreža uključivala je slovačkog pukovnika i visokog dužnosnika u protuobavještajnoj službi.
Praćenje špijunskih aktivnosti Kremlja na zapadu postao je još hitniji zadatak otkako je ruska invazija na Ukrajinu narušila evropski sigurnosni poredak. No mnoge zemlje još uvijek pokušavaju sustići tajne aktivnosti Moskve na svom tlu.
“Ono što znamo o [o tome] gotovo je sigurno vrh ledenog brijega”, rekao je Keir Giles, viši savjetnik ruskog programa u Chatham Houseu. “Dugi niz godina postojala je zavjera šutnje, a zapadne sile oklijevaju govoriti o ruskim aktivnostima ili čak krenuti za njima.”
Osam službenih evropskih obavještajnih dužnosnika i diplomata koje je intervjuirao Financial Times reklo je da su se ruske tajne operacije u Evropi širile brzinom s kojom su se napori protušpijunaže borili za par. Nekoliko se zemalja još oslanja na prikupljanje obavještajnih podataka SAD i Ujedinjenog Kraljevstva zbog ograničenja domaćeg nadzora i nedostatka resursa.
Ruga protjerivanja ovog mjeseca ukazuje na razmjere problema. Osim slovačke odbrane, tri baltičke države i Bugarska najavile su protjerivanje ukupno 20 navodnih ruskih agenata. A Poljska je 45 ruskih diplomata proglasila personama non gratae, navodeći da svi koriste diplomatsko pokriće za obavljanje obavještajnog rada.
Neke zemlje, poput Velike Britanije, uvjerene su da su značajno smanjile ruske kapacitete, s brojevima agenata u Britaniji s niskim jednocifrenim brojkama, rekao je jedan visoki dužnosnik Whitehalla. No, druge su zemlje izloženije. Desetine ruskih agenata i dalje su aktivni u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji, prema ocjeni jednog evropskog obavještajnog dužnosnika.
Austrija je “pravi nosač aviona” tajnih ruskih aktivnosti, rekao je drugi. Smatra se da je njegova obavještajna agencija BVT toliko kompromitirana da je neko vrijeme bila isključena iz većine evropskih aktivnosti razmjene obavještajnih podataka, prema jednom evropskom diplomatu sa sjedištem u Beču. Ministarstvo odbrane zemlje je “praktično odjel GRU-a”, dodao je diplomata.
Dužnosnik austrijske kancelarije rekao je da ne mogu komentirati anonimne optužbe, ali je istaknuo da aktuelna vlada provodi opsežnu reformu svojih sigurnosnih agencija.
“Počinjemo uviđati kako se vlade u Evropi počinju javno suočavati s onim što se događa”, rekao je Giles. “Demokratije se ne mogu odbraniti od prijetnji kojih većina njihova stanovništva nije svjesna.”
Nedavni slučajevi koji su dospjeli u javnu domenu otkrivaju opseg i razmjer ruskih interesa i uspjeha:
- 2017. Rusija je imala agenta koji je radio kao bliski savjetnik tadašnjeg francuskog ministra odbrane, a sada ministra vanjskih poslova Jean-Yvesa Le Driana, rekao je u prošlogodišnjem intervjuu bivši šef francuske obavještajne službe Bernard Bajolet.
- Juli 2020. Danske vlasti otkrile su ruske pokušaje krađe energetske tehnologije. U augustu te godine, francuski potpukovnik, koji je radio za NATO-ovo zapovjedništvo u Napulju, uhapšen je jer je proslijedio tajni NATO materijal GRU, ruskoj obavještajnoj agenciji. U decembru su nizozemske vlasti protjerale dva ruska tajna agenta jer su pokušali ukrasti umjetnu inteligenciju i nanotehnologiju nizozemskim firmama.
- U martu 2021. Bugarska je uhapsila šest svojih građana — uključujući zaposlenike ministarstva odbrane i bivšeg šefa obavještajne službe odbrane Ivana Ilieva — zbog prenošenja tajni GRU po cijeni od 3.000 dolara svaki. Ilievu i ostalim optuženima određen je pritvor do suđenja. Kasnije tog mjeseca, italijanske vlasti uhvatile su mornaričkog kapetana Waltera Biota kako GRU prodaje niz vojnih tajni za 5.000 dolara. Biotovo suđenje počelo je prošle sedmice. Još se nije izjasnio o krivici.
- Juni 2021. Njemačke vlasti uhapsile su ruskog naučnika “Ilnura N” zbog krađe avio tajni i raketne tehnologije iz istraživačkih centara u Augsburgu. Njegovo suđenje se nastavlja. U septembru su uhapsili djelatnika osiguranja njemačkog parlamenta, koji je GRU prodao detaljne nacrte zgrade i njezinih sistema.
Rusija zapošljava oko 400.000 ljudi u svoje tri glavne obavještajne agencije. “Glavna uprava” ministarstva odbrane, GU – još uvijek nadaleko poznata po svojim inicijalima iz sovjetske ere kao GRU – ima široke interese u NATO poslovima i vojnoj tehnologiji, kao i u subverziji i sabotaži.
FSB je usredotočen na domaće obavještajne podatke, ali njegova “peta služba” prikuplja strane obavještajne podatke iz ruskog bliskog inozemstva – uključujući Ukrajinu. SVR, nasljednik prve glavne uprave KGB-a, ima zadatak isključivo prikupljanje stranih obavještajnih podataka.
Zapadni dužnosnici rekli su da u Evropi obično rade tri vrste ruskih agenata: deklarirani agenti, koji često obavljaju uloge poput atašea za odbranu, koji rade za GRU; neprijavljeni agenti, koje bi SVR mogao prerušiti kao dio trgovačkog izaslanstva; i ilegalci, koji su agenti koji spavaju i rade duboko na tajnom zadatku.
“Ovih je vrlo malo. Na svakih 100 koji uđu u SVR-ovu upravu ‘S’ [za obuku “ilegala”], samo dvoje bi moglo diplomirati”, rekao je jedan dužnosnik.
Praćenje tajnih aktivnosti Rusije ogroman je izazov čak i kada su ciljevi poznati.
“Potrebna vam je vrlo koordinirana strana i domaća obavještajna operacija kako biste pokušali osujetiti velik dio ove aktivnosti”, rekao je Gustav Gressel, ruski analitičar iz Berlina pri Evropskom vijeću za vanjske odnose, think-tanku. “Mnoge sigurnosne birokracije u Evropi jednostavno nisu dorasle tome.”
Ali protjerivanja, ili uništavanje ruskih mreža, samo su jedan alat kojim se može koristiti. Veće su nagrade, rekao je drugi dužnosnik, uvjeriti agente da pređu na stranu ili ih namjerno dezinformirati.
“Uvreda je često najbolja odbrana – pogotovo kada stvari postanu ružne, kao što su sada”, rekao je jedan evropski sigurnosni dužnosnik. “Može biti dobro vrijeme za zapošljavanje.”
raport.ba