Zanimljivosti

ZAŠTO se bojimo paukova?

3 Minute čitanja
pauk foto

Evo jednog zanimljivog  teksta na temu zašto se bojimo (plašimo) paukova? Istraživanja  Američkog udruženja psihijatara, pokzalo je da jedna od deset osoba ima određenu fobiju, odnosno strah, pa su 40% fobija povezane sa insektima, paucima, miševima, zmijama i šišmišima….

Strah od pauka zove se arahnofobija i očito je da postoji mnogo arahnofoba. Ali, znaju li zašto se boje paukova? Mogu li učiniti nešto kako bi kontrolisali taj strah?

Psiholozi se slažu da je jedan od razloga tom strahu upravo direktno iskustvo sa paucima, koje im je usadilo taj strah. Ovo mišljenje poznato je kao teorija uslovljene arahnofobije.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Graham Davey sa univerziteta London 1991. godine je sproveo istraživanje kako bi bolje shvatio tu teoriju. Intervjuisao je 118 studenata o njihovim strahovima od pauka. Otprilike je 75% studenata izjavilo da se srednje i veoma boje paukova. Većina su bile žene. (Ženski pol je skloniji arahnofobiji, potvrdilo je dalje istraživanje.)

Strah od pauka zavisio je i od porodice. Osobe koje su izjavile da imaju strah od pauka takođe su rekle i da imaju člana porodice sa sličnim strahom, ali istraživanje nije moglo razdvojiti nasljedne faktore i uticaj okoline. Iznenađujuće je bilo Daveyevo otkriće da arahnofobija nije rezultat specifične traume povezane sa paukom, koje je pobilo teoriju o uslovljenoj arahnofobiji.

Zašto su pauci tako zastrašujući? Zbog straha od ugriza? Davey je tražio odgovore i na ova pitanja. Čini se da nije strah od ugriza toliko zastrašujući, već prividno nepravilni pokreti pauka i njihova nogatost. Strah od životinja mogao bi predstavljati neobičan skup prilagođenih odgovora koji su selektovani tokom evolucijske istorije ljudske vrste, kaže Davey.

PAUK 1

Kritika Daveyjevog istraživanja bila je vezana uz brzo pobijanje te teorije, jer se trauma vezana uz pauka stvarno mogla dogoditi tokom detinjstva, pa je određen događaj sa paukom mogao biti zakopan duboko među uspomenama. Peter Muris i njegovi kolege sa univerziteta Maastricht pozabavili su se time 1997. godine.

Nije iznenađujuće da kad djeci date listu stvari koje bi ih mogle plašiti, većina odabere stvari poput prestajanja disanja, udarca auta, bombe, vatru i provalnike kao vrlo važne.

Zanimljivo, ako im date opciju da sami kažu čega se najviše boje, i dječaci i djevojčice kažu da im je pauk najveći strah (strah od pauka je prvi strah, drugi je da ih neko otme, treći su predatori i četvrti je tama).

To je iznenađujuće. Od svih stvari koje su djeca mogla navesti, ona navode paukove kao najveći strah. U kontrastu sa Daveyjim radom, Muris je otkrio da djeca koja se najviše boje pauka mogu povezati taj strah sa određenim događajem. Možda je uslovljena prečica do arahnofobije.

PAUK 2

Ali, prije nego što možemo biti sigurni da je uslovljavanje glavni razlog, moramo osigurati da genetski faktori nisu također uključeni. John Hettema sa Instituta za psihijatriju i bihevioralnu genetiku u Virdžiniji sa kolegama je 2003. sproveo istraživanje na blizancima kako bi uklonio genetske faktore.

Identični blizanci imaju identične DNK, koji su skloni različitim životima u odraslo doba i omogućavaju naučnicima da otkriju kako geni utiču na ponašanje. Tada je Hettema zabilježio odgovore blizanaca na strašne slike (pauci, zmije) u poređenju sa običnim slikama (krugovi, trouglovi).

Statistička analiza rezultata otkrila je da su genetsku faktori značajni, što znači da je arahnofobija nasljedna. Ne mora se nužno doći u dodir sa paucima kako biste se bojali.

Prema tome, arahnofobija je neizlječiva. Možda postoji jednostavna tehnika koja bi smanjila strah koji te bube izazivaju. 2013. Paul Siegel sa univerziteta New York zajedno je sa kolegama objavio istraživanje koje je dobrovoljcima pomoglo pri umanjivanju arahnofobije.

Prvo su podelili dobrovoljce u dve grupe, fobičnu i nefobičnu, koje su formirali jednostavnim testom o strahu od pauka. Nakon nedjelju dana tog testa grupama su prikazane slike cvijeća ili pauka, u vrlo brzom izmjenjivanju.

Ideja je da ljudi ne mogu prepoznati slike koje su im prikazane svjesno, već da utiču na njihovu podsvijest. Kada su nakon svega ponovno prolazili test o strahu od pauka, nefobična grupa je imala koristi, više se nisu tako puno bojali.

zanimljivostidana.com

Vezane objave
Zanimljivosti

Najskuplja kafa na svijetu

2 Minute čitanja
Kafa je jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu, s milionima ljudi koji se oslanjaju na nju u svakodnevnom unosu kofeina. Dok se…
Zanimljivosti

Najduža riječ na njemačkom

1 Minute čitanja
Nemački je poznat po tome što ima neke od najdužih i najsloženijih reči na svetu. Jedna od najdužih riječi na njemačkom jeziku…
Zanimljivosti

Najduža rijeka na svijetu

5 Minute čitanja
Rijeka Nil je široko priznata kao najduža rijeka na svijetu, proteže se preko 4000 milja kroz 11 zemalja u Africi. Nil je…