Hafiz Ahmed Hašić rođen je 27. maja 1997. godine u Cazinu. Svršenik je medrese “Reis Džemaludin ef. Čaušević” u Cazinu, a svoje prve zapažene rezultate ostvaruje kao učenik mekteba pred svojim babom hafizom.Sulejmanom, gdje na nivou Rijaseta IZBiH osvaja prvo mjesto iz učenja Kur´ana (Kiraeta) 2007. godine. Istim stopama nastavlja i kroz medresansko obrazovanje te na 22. Evropskom natjecanju učača Kur´ana u Zagrebu osvaja prvo mjesto u kategoriji Tilawet – medresa.
Za vrijeme školovanja u medresi izdao je i svoj prvi album ilahija i kasida pod nazivom “Ya Ilahi”. Nakon završene medrese upisuje Fakultet islamskih nauka u Sarajevu te je trenutno student četvrte godine teološkog smjera. Hifz je položio pred komisijom Rijaseta islamske zajednice u BiH 16. marta 2020. godine u Sarajevu, a muhaffiz mu je bio Kurra hafiz prof. dr Dževad Šošić. U toku boravka u Sarajevu bio je i član hora MIZ Sarajevo i Akademskog hora FIN – a. Učesnik je mnogobrojnih manifestacija i programa širom BiH i dijaspore. Trenutno je zaposlen kao drugi imam u BIKZ “Bošnjak” Graz (Austrija).
S hafizom Hašićem razgovarali smo o brojnim temama, od toga kako je postao hafiz pa do ramazanskih tema.
Poštovani hafize, Vaša porodica se može pohvaliti da ima čak tri hafiza. Prvo se ovom časnom titulom okitio Vaš brat Sabahudin, pa Vi 2020., a onda i Vaš otac, što je poprilično neuobičajeno, da otac hifz polaže poslije djece. Recite nam kako je do toga došlo i koliko je potrebno odricanja na tom putu?
Hafiz Hašić: Ovom prilikom svim čitaocima vašeg portala želim blagoslovljene ramazanske dane uz dovu Uzvišenom Gospodaru da sve ibadete koje budemo činili u Njegovo ime primljenim učini, oprosti naše grijehe i smiluje nam se.
Kada je u pitanju časna titula Hafizu – l – Kur´ani – l – Kerim moram kazati da je babo učenje Kur´ana napamet završio dosta godina prije brata i mene, ali je zvanično pred komisijom Rijaseta IZBiH hifz položio poslije nas. On najbolje zna zašto je tako postupio, ali sigurno da postoji određeni razlog. Pretpostavljam, određene obaveze koje su sa sobom nosile teret, onemogućavale su potpunu posvećenost učenju, ponavljanju, a i samoj pripremi za komisiju.
Put hifza, na koji se svako od nas trojice odlučio, zahtijevao je ponekad potpunu izoliranost od porodice i prijatelja, ali uz razumijevanje i međusobnu podršku uspjeh je zagarantovan. Ono što uvijek ističem i što često puta čujemo ili pročitamo jeste da hifz mora biti prioritet tj. mora biti na prvom mjestu. Doista je to tako, ako tako poredamo stvari i ako tako rasporedimo naš dan, imat ćemo vremena i za ostale aktivnosti. Često puta sam svojim prijateljima govorio kada me pozovu na kahvu a ja moram da učim ili da ponavljam: “Idite vi, ja ću doći kad završim.”
Dakle, Kur´an na prvom mjestu, prvo učenje ili ponavljanje, pa nakon toga sve ostalo. Neminovno je da slast provedenog vremena u učenju Kur´ana daje ogroman rezultat.
Kome dugujete najveću zahvalnost za samu uputu u vjeru, te za sticanje titule hafiz Kur’ana?
Hafiz Hašić: Kao dijete koje je odraslo u ambijentu gdje se čuvala i gajila ljubav prema učenju Kur´anu, nakon zahvale Gospodaru, zahvalnost dugujem mojim roditeljima koji su mi svojim primjerom ukazali kojim putem da čovjek hodi na ovome svijetu kako bi ubirao plodove u Džennetu. Odrastajući i družeći se sa Časnom knjigom želja za pamćenjem tog ‘nepresušnog izvora’ postajala je sve veća i čvršća. Odraz te želje desio se u punom jeku kroz studij na Fakultetu islamskih nauka gdje moj saputnik na tom putu i oslonac, biva moj muhaffiz kurra hfz. prof. dr Dževad Šošić. Čast, zadovoljstvo, duboka zahvalnost, da na putu sticanja titule hafiza Časnog Kur´ana imate za učitelja ovakvog eminentnog stručnjaka.
Šta je po Vama presudno za nekog ko želi postati hafiz i šta biste poručili mladim ljudima i onima koji se žele družiti s Allhovom Knjigom?
Hafiz Hašić: Iskrenost, ispravan nijjet u svakom poslu su garancija da bismo uspjeli, da bi nam određeno djelo bilo primljeno kod Gospodara. Onaj ko želi da postane hafiz neka to bude njegova odluka i neka ga u tome niko ne prisiljava. Vrlo je važno da se Kur´an ne uči napamet na ‘silu’, pod pritiskom nekoga ili da se uvjetuje nečim. To može dovesti do zasićenja kod onoga ko uči, može dovesti do toga da njegova želja za učenjem u trenutku splahne. Zato, neka svako onaj ko želi da uči i memoriše stranice Mushafa, bude prije svega odlučan i iskren u namjeri. Ono što je još jako važno jeste osoba sa kojom prelazite put hifza a to je muhaffiz, vaš učitelj, saputnik, podrška, motivacija itd. Birajte osobu u kojoj vidite sve ove osobine jer će vam to doprinijeti lakšoj plovidbi na odredište, a to odredište je titula hafiza Časnog Kur´ana.
Učesnik ste mnogobrojnih manifestacija i programa večeri Kur’ana i ilahija. Otkud ljubav prema ilahijama i kasidama, te da li uskoro možemo očekivati neki novi projekat?
Hafiz Hašić: Naslijeđujući Božiji dar lijepog glasa od svoga babe i mame, moje srce je od perioda malog dječaka koji se nije odvajao od mikrofona, vezano i za učenje ilahija i kasida. Kao dječak od 12 godina snimam svoju prvu numeru skupa s horom „Ridvan“ iz Prijedora, a istim koracima nastavljam i kroz medresu snimivši i prvi album pod nazivom „Ya Ilahi“. Vremenom, prioritetnije stvari su bile razlogom dužeg nesnimanja određenih numera što nije zaustavilo i saradnju s maestrom prof. Edinom Fazlićem Fatihom. Nadam se i ovom prilikom najavljujem jedan meni izrazito drag projekat s mojim prijateljima Hfz.Ahmedom Alilijem i Ibrahimom Bilčevićem, koji će uskoro ugledati svjetlo dana.
Šta za vas predstavlja mevlud i koliko Bošnjaci vole poslanika Muhammeda a. s.?
Hafiz Hašić: Mevlud predstavlja jedne od najljepših stihova o Poslaniku s.a.v.s., koje su po uzora na Hasana ibn Sabita i druge, svojim perom utkali naši istaknuti alimi, pisci i književnici. Sjećam se, nijedan događaj ili prigoda nije mogla proci bez mevluda. Negdje se to danas zadržalo djelimično, ali samo učenje se svelo na minimum jer se na sve načine pokušava opstruirati i etiketirati to djelo pogrešnim. Samim tim, mevludi više nisu posjećeni kao prije, a nekad je to bilo jedno od glavnih okupljanja među Bošnjacima. Slušajući stihove, Bošnjaci su i na taj način učili Siru našeg voljenog Poslanika a.s.
Sudeći po ovome, više se vodilo računa u prošlosti, a danas je to najviše bazirano na rebiul evvel. Poseban je osjećaj kada se uče oni najemotivniji dijelovi iz Mevluda što probuđuje velike emocije i što dovoljno govori koliko se u srcima usadila beskrajna ljubav prema Mijeniku. Kako to kaže jedan naš alim: „Mevlud je veliki salavat kojeg šaljemo Poslaniku s.a.v.s.“ Neka naša djela budu u skladu sa načinom kako je to činio Poslanik a.s. i neka ne budu bazirana samo na mjesec mevluda, nego kroz cijelu godinu. Imajmo na umu da kada god čujemo njegovo ime, donosimo salavate, kako bi nam on bio šefadzija na Sudnjem danu.
Kako na najbolji način iskoristiti mjesec ramazan?
Hafiz Hašić: Mubarek mjesec ramazan je vrijeme koje je darovano čovjeku, kako bi pored samog gladovanja i žeđi, postio i jezik od ružnog govora, oči od ružnog pogleda, uši od nepotrebnog slušanja itd. Ramazanski post je ibadet koji nas odvlači s naših fizičkih organa prema onim duhovnim, tj. duši, srcu, intelektu. Stoga, postač će kroz ustezanje od jela, pića i drugih uživanja, nahraniti svoje duhovne organe i duhovno narasti. Uzvišeni Gospodar u hadisi kudsiju kaže: “Svako čovjekovo djelo koje čini njemu pripada, osim posta, jer post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.” Kako i sam Poslanik a.s. kaže:”Postu ništa slično nije”, onog ko bude postio čeka posebna nagrada. Postač će uz post činiti i druge ibadete i na najbolji mogući nacin iskoristiti mubarek dane u: učenju Kur´ana, učenju i praćenju mukabela, klanjanju namaza u džematu, odlasku na teravih namaz, klanjanju nafile, prisustovanju raznim predavanjima, zajedničkom zikru, dijeljenju sadake, obilasku bolesnika, pomoći siromašnima, donošenju salavata, traženju oprosta za grijehe, iskrenom pokajanju, učenju dova itd.
Kako Vi provodite ramazan, tj. možete li nam opisati jedan svoj dan u ovom mubarek mjesecu?
Hafiz Hašić: Moj ramazanski dan počinje naravno sehurom skupa s mojim bratom jer živimo relativno blizu. S obzirom da radim kao imam u BIKZ Bošnjak u Grazu, nakon sehura predvodim sabah namaz u džematu. Po završetku, vrijeme do podne namaza iskoristim prvo za ponavljanje Kur´ana i učenje, a u međuvremenu i malo odspavam. Prije podne i prije ikindije namaza učim mukabelu, a period između namaza provodim u praćenju nastave na Fakultetu. Iftarim se većinom kod džematlija koji skoro pa svaku noć organizuju iftare privatno kod svojih kuća. Poslije iftara, pred sami teravih namaz držim kratka predavanja i predvodim teravih namaz. Kada se klanja teravih namaz, družim se sa džematlijama uz kahvu i kolače isčekujući sehur, klanjanje nafile, učenje Kur´ana, zikr, ili pak spavanje.
Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Novi.ba?
Hafiz Hašić: Neka nam mubarek mjesec ramazan bude ogledalo koje će nam ukazati kako da usmjerimo naš život i naše postupke tokom cijele godine. Nastojmo da činimo što više dobrih djela i da naše riječi prate djela. Pokažimo svojim primjerom kakvi muslimani trebaju biti, ne zaboravimo ko smo i šta smo. Neka nam se Gospodar smiluje, oprosti grijehe i svojom milošću u Džennet uvede.
Ramazanska Vaktija Velika Kladuša 2022
novi.ba