Magazin

Teške posljedice: Zašto se nikad ne smijete svađati pred svojom djecom?

3 Minute čitanja
svada pred djecom

Ako svađom i nadvikivanjem rješavamo stvari, učimo dijete da je to način na koji se rješavaju problemi. Ako je dijete predmet svađe, poručujemo mu da je ono problem. Želimo li zaista od svoje djece napraviti ljude koji vječno imaju osjećaj krivnje i koji viču na druge?

Niko ne kaže da je lako uvijek biti zen i ne svađati se. Mi kao odrasli ljudi trebamo biti dovoljno zreli da se ne igramo podbadanja i da se ne svađamo kao mala djeca na igralištu. Ne treba nam biti bitno ko je pobijedio i “čija je lopta”.

Bitno je da roditelji budu u skladnim odnosima, posebne ispred djece. Pritom se ne misli da jedan roditelj treba “gutati” dok drugi sipa vatru. Učenje djeteta da trpi i da se ne bori također nije opcija. Ako mama šuti dok tata viče, samo ćete naučiti dijete da je u redu da muškarac viče, pa će vjerojatno vaša kćerka naći takvog partnera u budućnosti – jer je navikla na to, misli da tako treba biti.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

zato je presudno da se oba roditelja popuste. Čak i kad je stvar odgoja djeteta. Morate nastupati složno pred djetetom kako ga ne biste zbunjivali i kako bi ono odraslo u sigurno i samopouzdano biće. Naravno da se odrasli ne slažu oko svega. Naši stavovi i ponašanje rezultat su našeg vlastitog odgoja, kulture i temperamenta.

I neslaganje pred djetetom može biti u redu sve dok dijete nije predmet tog neslaganja i dok su tonovi govora niski, a riječi se biraju.

Ne treba se praviti da je vječno sve u redu. Možemo se ne slagati oko xy stvari, ali bez optuživanja, uvreda, ismijavanja i visokih tonova. Time učimo dijete dijalogu, pričanju o problemima i pravilnom rješavanju sukoba. Problem nastaje kad jedan roditelj iz svog vlastitog odgoja vuče naviku rješavanja stvari. Ako su se kod vas u domu stvari rješavale vikom i lupanjem vratima, vjerojatno ste i vi pokupili taj obrazac. 

Jedno istraživanje s Harvarda pokazalo je kako se rješavanje sukoba prenosi s roditelja na djecu. Istraživači su promatrali 47 tinejdžera od 14 godina u njihovom domu, zapisujući obrasce roditelja u rješavanju sukoba. Nakon 17 godina ponovili su istraživanje na tad već odraslim ljudima želeći saznati kako ta djeca rješavaju vlastite sukobe. Rezultati su bili jasni.
Nivoi negativnosti ili pozitivnosti koje su njihovi roditelji iskazivali u sukobima ranije bili su u direktnoj korelaciji s nivoima negativnosti i pozitivnosti kod njihove djece kasnije u životu prema svojim partnerima, napisali su istraživači.

Metode roditelja postaju metode djece

Kada je u fokusu roditeljskog sukoba samo dijete, ulog je malo veći. Djeca su emotivno vezana za svoje roditelje i ne žele biti “između njih”. Dijete ne želi birati. Dijete ne bi nikad trebalo birati ko je u pravu niti se osjećati da je ono uzrok svađe. Time ćete od djeteta stvoriti biće koje na ramenima nosi teret krivice i straha. Djetetu se nameće odgovornost, što dugotrajno donosi osjećaj da je u njemu problem. Takvo dijete povući će se u sebe jer će misliti da će tako spriječiti svađe roditelja, s obzirom na to da se svađaju oko njega. Ako se roditelji razvedu, moguće je da će čitav život sa sobom vući kovčeg krivice.

Osim toga, dijete koje stalno svjedoči svađama roditelja vjerojatno će razviti neki oblik depresije, tjeskobe ili agresije. Tako, ako želite svom djetetu zlo, nastavite se svađati.

Kako ostati složan ispred djece?

Kad se dogodi usijanje, vrlo je teško, ako ne i nemoguće reći sebi “OK, neću sada reagirati, pričekat ću da dijete ode spavati”. Čak i kad roditelji uspiju ne izgovarati riječi, dijete će osjetiti poglede, stisnute usne, teško disanje i sve ono što neverbalno komuniciramo kad smo u stanju borbe.

Nismo roboti. Imamo emocije i one znaju uzavreti. No odrasle smo osobe i trebamo se barem naučiti “svađati”, odnosno argumentirano i smireno razgovarati o stvarima oko kojih se ne slažemo.

To znači:

nema povišenih tonova
nema pokazivanja prstima (to je neverbalna prijetnja)
nema prekidanja drugog dok govori
nema pasivne agresije na licu i govoru tijela (okretanje očima, skupljene usne, ruke na bokovima, teško disanje, pogledi u stranu…)
nema skrivenih pogleda prema djetetu
nema spominjanja djeteta
nikad ne uvlačite dijete u svađu

Ako se i posvađate, jako je bitno da se pomirite ispred djeteta. Ispričajte se partneru, zagrlite dijete i jasno mu recite da ono apsolutno nije predmet neslaganja, da se mama i tata vole, ali pričaju o nekim stvarima kako ih riješiti.

Coolstyle

Vezane objave
Magazin

Moć broja 4 u numerologiji

1 Minute čitanja
U svijetu numerologije, svaki broj nosi svoju jedinstvenu vibraciju i simbolizam. Broj 4 je jedan od tih ključnih brojeva koji oblikuje temelje…
Magazin

Ima li namještanja u „Zvezdama Granda“

2 Minute čitanja
Sarajlija Meris Karamustafić za Beograd je krenuo s nadom da će proći dalje U subotnjem izdanju emisije „Zvezde Granda“ u treći krug…
Magazin

U 61 godini života preminuo Masimo Savić

1 Minute čitanja
PREMINUO je Massimo Savić, objavila je njegova obitelj. Imao je 60 godina. “Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas…