Drugog dana 49. Međunarodnog sajma poljoprivrede i industrije koje se oržava u Gradačcu, održano je stručno naučno savjetovanje na kojem se govorilo o Zelenoj agenda za zapadni Balkan i regenerativnoj poljoprivredi, te proizvodnji šljive u Bosni i Hercegovini.
Predavanje na ove teme održali su profesori sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu.
Dekan Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta, prof. dr. Muhamed Brka, predstavio je nove strategije Evropske unije za rast regije zapadni Balkan. Pet je glavnih područja, to su dekarbonizacija, prelaz na cirkularnu ekonomiju, smanjenje zagađenja vazduha, održiva poljoprivreda i prehrambena proizvodnja i biodiverzitet.
Popis sadržaja
Predstavljena analiza proizvodnje
– Evropska unija je skrojila jednu ideju za zapadni Balkan, da uskladi svoje zakonodavstvo sa Evropskom unijom u smislu zaštite okoline, biodiverziteta, cirkularne ekonomije i borbe protiv klimatskih promjena. Agenda tog plana je 2022 – 2027. godine. Evropska unija spominje fond od devet milijardi i ako smijem da budem malo skeptičan, moram reći da nisam siguran da ćemo mi do 2030. godine uspjeti sa svim što je planirano i potpisano. Iskreno se nadam da će ljudi koji su to potpisali moći skupiti snage da daju podršku onima koji mogu da sprovedu sve te stvari, rekao je prof. dr. Muhamed Brka.
Na Sajmu šljive predstavljena je analiza proizvodnje šljive u Bosni i Hercegovini i preporuke za njenu intenzifikaciju. Istaknuto je da je šljiva i dalje najzastupljenija voćarska kultura u Bosni i Hercegovini.
Podaci pokazuju da, kada poredimo Bosnu i Hercegovinu sa razvijenim zemljama, nama za proizvodnju hiljadu tona šljive se angažira više od petsto hektara, dok u drugim zemljama je to od sto do 150 hektara. To pokazuje da nam je intenzivnost, odnosno produktivnost loša, pa i pored toga što se stalno povećava broj stabala šljive po hektaru ne reflektira se na proizvodnju.
Problemi koji prate šljivarstvo
Ima i pozitivnih primjera, kao što su proizvodnja jagode i malina gdje naši poljoprivredni proizvođači prate trendove i ostvaruju iste prinose na manjim površinama zemljišta od pojedinih zemalja Zapadne Evrope.
– U ovoj analizi fokusirali smo se na to da se vidi da li se poticaji održavaju na poljoprivrednu proizvodnju. Naravno da se ti poticaji odražavaju linearno, na povećanje broja hektara, broja stabala, ali to ne prati povećanje proizvodnje i produktivnost. To je ono što je dokaz da mi imamo zastarjele tehnologije, počevši od nedostatka kvalitetnog sadnog materijala. Kada je šljiva u pitanju podloga nam je samo džanarika, koja je jako bujna, a osnov intenzifikacije je slabobujan rast.
I mi moramo, svi skupa, nekako naći način i mehanizme da prilagodimo sistem uzgoja i da znamo kako tu proizvodnju dovesti od početka do kraja. Trebamo kontinuirano edukovati ljudi na te teme i ako želimo biti kompetitivni mi moramo naše tehnologije popraviti. Nažalost, ljudi nam sve više odustaju od proizvodnje, a po meni budućnost je u lokalnoj proizvodnji hrane, rekla je prof. dr. Pakeza Drkenda.
Prilika za razgovore
Učesnici savjetovanja istakli su brojne probleme koji prate šljivarstvo ali i ostalu poljoprivrednu proizvodnju u Bosni i Hercegovini. Između ostalog, inicirana je ideja da se do kraja godine organizuje okrugli sto na koji će se pozvati relevantni političari, predstavnici vlasti, resorna ministarstva gdje bi imali priliku čuti probleme sa kojima se susreću proizvođači i stručno naučni radnici u oblasti poljoprivrede i prehambene industrije.
Organizatori Sajma šljive su ponudili da budu platforma za organiziranje jednog ovakvog sastanka, a prilika za razgovore je i kongres koji početkom decembra u Sarajevu organizuje Poljoprivredno-prehrambeni fakultet sa Poljoprivrednim fakultetom Univerziteta u Izmiru i u partnerstvu sa svim poljoprivrednim fakultetima sa prostora bivše Jugoslavije.
avaz