Mjesec ramazan deveti je mjesec hidžretskog lunarnog kalendara. U njemu je sadržano drevno bogoštovlje posta koje odgaja dušu i tijelo. Post traje čitav mjesec dana. Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije hidžre, u Medini.U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra’a desete godine poslanstva – po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po hidžri. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana.
S obzirom da se muslimani u obredima pridržavaju mjesečeve godine, ramazan pada u svako godišnje doba: jesen, zimu, proljeće, ljeto.
Podsjetimo uzgred da je Božiji Poslanik zabranio neprekidan post čak i onima koji bi iz svoje vjerske revnosti htjeli da to vrše kao duhovnu vježbu, tražeći tako što više blagoslova. Islamski učenjak Muhamed Hamidullah u vezi sa suptilnim odgojnim aspektima posta lucidno primjećuje: ,,Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba lomiti snagu tijela, a povećavati snagu duha… U tom cilju ništa nije efikasnije od gladi, žeđi, odricanja od tjelesnih užitaka i kontrole jezika (govora), srca (misli) i drugih organa. Zdravstvene koristi posta?
Riječ ramazan spominje se samo jedanput u Kur’anu, u suri El-Bekare, 185 ajet: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Uputa za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja Istine od laži…“.
Ibn Manzur u svom rječniku Lisan al-‘Arab korijen riječi ramadan dovodi u značenje žestine, pripeke, vrućine koja nastaje usljed djelovanja sunca. Naime, događalo se da su najžešće vrućine u mjesečevoj godini bile u mjesecu ramazanu, te su Arapi po riječi ar-ramadañu koja znači žestoka vrućina, izveli ime ,,ramadan“–vrijeme, tj.“Mjesec žestoke vrućine“. Opisujući pojam ramadan u značenju “ono što sažiže“ ili “onaj koji sažiže“, Ibn Manzur kaže da je riječ ramadan dobila takvo ime jer post tokom ramazana sažiže postačevu utrobu uslijed žestine žeđi…
Svevišnji je odabrao i istakao mjesec ramazan među ostalim mjesecima i po tome što je u njemu počelo objavljivanje Kur’ana.
Govoreći o načinu objavljivanja Kur’ana u mjesecu ramazanu, El-Maverdi u svom tefsiru saopćava sljedeće: “Bog veličanstveni objavio je Kur’an u cijelosti/odjedanput iz Ploče Pomno Čuvane na Zemlji najbliže nebo, u mjesecu ramazanu, u njegovoj Noći Snage! A potom je objavljivao Kur’an Svojemu Poslaniku, Boga ga blagoslovio i podario mu mir, (u dijelovima) prema Svojoj Volji objavljivanja!“ Komentatori Kur’ana, govoreći o znamenitosti ramazanskog vremena, navodi predanje u kojem su, prema brojnim mišljenjima muslimanskih autoriteta, objavljene i druge Božije objave. “Prenosi Abú l-Muslim od Wa’ilata, a ovaj od Vjerovjesnika, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, koji veli: “Ibrahimove Listine/Suhufi objavljene su prvu noć ramazana, Tevrat je objavljen nakon što je prošlo šest noći ramazana, Indžil je objavljen nakon što je prošlo trinaest noći ramazana, a Kur’an je objavljen nakon dvadeset i četvrte noći ramazana…”
