Romi danas slave Đurđevdan, jedan od najvećih praznika koji iz duge tradicije ovog naroda simbolizira dolazak proljeća.
Đurđevdan se slavi na različite datume, a sve zavisno od kalendara koji se poštuje. Pravoslavci ovaj praznik obilježavaju 6. maja, dok ga katolici obilježavaju 23. aprila.
Đurđevdan je veliki praznik za sve Rome iz bivše Jugoslavije i Balkana, bez obzira na religijsku grupu kojoj pripadaju, kojeg oni zovu na romskom Ederlezi (Herdeljez, Hıdırellez). Đurđevdan Romi slave kao dolazak proljeća, i to je za njih veliki praznik. Na taj dan ukrašavaju kuće cvijećem i rasvjetalim grančicama. Čitav dan se pleše i pjeva uz meso sa ražnja.
Za ovaj praznik pripreme počinju dan ranije, a posebnu čar ovog praznika čini đurđevdanski uranak i kupanje u rijeci prije zore.
Đurđevdan se, također, smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve. Za malo koji praznik kod pravoslavaca je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.
Glavni običaji su: Pletenje vjenaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci.
Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili “berićetni”.
“Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru”.
Ponegdje je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije zore.
Takođe, opletu se vjenčići od “đurđevskog cvijeća”: đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti vijenci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana.