Stojite u prostoriji u kojoj nikada ranije niste bili, razgovarate sa prijateljem o potpuno novoj temi i odjednom vas zapljusne snažan, neobičan osjećaj: ja sam ovo već doživio, na ovom istom mjestu, izgovorio ove iste riječi!
Ovaj fenomen zove se déjà vu (francuski za “već viđeno”) i procjenjuje se da ga je bar jednom u životu iskusilo između 60% i 70% ljudi. Najčešće se javlja kod mladih osoba između 15. i 25. godine života, a njegov iznenadni nastanak vjekovima je podsticao razne teorije – od proživljavanja prošlih života do proročkih snova.
Međutim, savremena neurobiologija nudi mnogo prizemnije, ali jednako fascinantno objašnjenje: deža vi je zapravo mala, bezopasna “greška u radu” našeg mozga.
Popis sadržaja
Kakva se to “greška” dešava u mozgu?
Da bismo razumjeli deža vi, moramo znati kako mozak obrađuje informacije. Kada nešto vidimo ili doživimo, mozak istovremeno radi dvije stvari: shvata šta se dešava u sadašnjosti i odlučuje da li je to novo iskustvo ili se radi o sjećanju.
Naučnici imaju nekoliko vodećih teorija o tome zašto se ovaj sistem nakratko “pobrkama”:
1. Kratki spoj u arhiviranju memorije (Preskakanje kratkotrajne memorije)
Sve što trenutno doživljavamo prvo odlazi u kratkotrajnu (radnu) memoriju. Tek nakon obrade, mozak odabira šta će prebaciti u dugotrajnu memoriju.
Kod deža vi efekta dolazi do kratkog spoja u temporalnom režnju mozga: informacija nehotično preskoči kratkotrajnu memoriju i ode direktno u dugotrajnu arhivu. Vaš mozak tada počinje da obrađuje situaciju koja se dešava u ovom sekundu sa zakašnjenjem od samo nekoliko milisekundi – ali je tretira kao staro sjećanje iz prošlosti.
2. Teorija dvostruke obrade (Kašnjenje signala)
Informacije iz naših čula (očiju, ušiju) putuju do mozga odvojenim putevima. U normalnim okolnostima, ti signali stižu u istoj milisekundi i spajaju se u jednu sliku.
Ako iz nekog razloga (zamor mozga, stres ili pad koncentracije) jedan signal zakasni samo nekoliko milisekundi za drugim, mozak će prvi signal doživjeti kao primarni, a drugi (koji stigne trunku kasnije) kao “re reprizu” ili sjećanje na prvi.
3. Nesvjesno prepoznavanje uzorka (Skrivena sličnost)
Ponekad se nađemo na novom mjestu koje ima raspored namještaja, osvjetljenje ili miris izuzetno sličan nekom mjestu iz našeg djetinjstva koje smo potpuno zaboravili.
Dio mozga zadužen za osjećaj bliskosti (hipokampus) odmah pošalje signal: “Ovo nam je poznato!”, ali dio mozga zadužen za detalje ne može da pronađe tačno sjećanje. Rezultat je tajanstveni osjećaj da nam je cijela situacija poznata, iako ne znamo zašto.
Zašto se deža vi rjeđe javlja kako starimo?
Nekome bi delovalo logično da stariji ljudi, sa više proživljenog iskustva, češće doživljavaju deža vi. Međutim, naučna istraživanja pokazuju upravo suprotno: pogodak deža vi efekta opada sa godinama.
Razlog leži u tome što je mozak mladih ljudi izuzetno brz i fleksibilan, ali i skloniji malim “mikro-greškama” u prenosu električnih signala. Kako starimo, mozak usporava obradu podataka, ali istovremeno postaje i “pažljiviji” u provjeri memorijskih informacija, pa rjeđe dolazi do lažnih uzbuna.
Suprotnost deža vi efektu: “Jamais vu”
Kao što postoji osjećaj da nam je nešto novo već poznato, postoji i suprotan, jednako čudan fenomen koji se zove jamais vu (žame vi – “nikad viđeno”).
To je situacija u kojoj vam poznata riječ, lice blizak osobe ili ulica kojom prolazite svaki dan odjednom djeluju potpuno strano, nepoznato i “pogrešno”. I ovo je rezultat kratkotrajne pauze u radu hipokampusa, koji nakratko prestane da šalje signal prepoznavanja.
Sledeći put kada doživite deža vi, nemojte se uplašiti – to je samo vaš mozak koji je na milisekundu napravio malu pauzu i ponovo pokrenuo svoj “operativni sistem”!