Tokom najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj historiji, koja je trajala čak 1.425 dana, Sarajevo je bilo potpuno odsječeno od ostatka svijeta. Bez redovnog snabdijevanja strujom, vodom, hranom i lijekovima, gradu je prijetila potpuna humanitarna i vojna katastrofa. U takvim okolnostima rođena je ideja o poduhvatu koji će postati simbol otpora i opstanka izgradnji ratnog podzemnog prolaza poznatog kao Tunel spasa.
Popis sadržaja
Ideja i tehnički izazovi podzemnog pothvata
U rano proljeće 1993. godine, vojna i civilna vlast u Sarajevu donijele su odluku o kopanju tunela koji bi povezao opkoljena sarajevska naselja Dobrinju i Butmir. Ključni cilj bio je premostiti pistu Sarajevskog aerodroma, koja je bila pod kontrolom snaga UN-a i ujedno predstavljala smrtonosnu čistinu pod stalnom paljbom artiljerije i snajpera.
Radovi na objektu kodnog naziva D-B (Dobrinja–Butmir) započeli su krajem marta 1993. godine. Kopanje se odvijalo u uslovima neprijateljskog granatiranja, bez teške građevinske mehanizacije, uz upotrebu najosnovnijeg alata – krampova, lopata i kolica.
| Tehnički parametar | Dimenzija / Specifikacija |
| Ukupna dužina | Oko 800 metara |
| Prosječna širina | 1 metar |
| Prosječna visina | 1,60 metara |
| Dubina ispod piste | Između 3 i 5 metara |
| Vrijeme izgradnje | Oko 4 mjeseca (24/7) |
Radnici, vojnici i dobrovoljci radili su u tri smjene, 24 sata dnevno, kopajući sa oba kraja istovremeno. Najveće tehničke prepreke bile su podzemne vode, konstantno urušavanje rastresitog tla i nedostatak građevinskog materijala za podupiranje. Za učvršćivanje zidova i stropa korišteno je drvo prikupljeno širom grada, dok su rasvjeta i ventilacija improvizovani uz pomoć oskudnih resursa.
Dana 30. jula 1993. godine, u 21:00 sat, kopači sa strane Dobrinje i Butmira konačno su se susreli pod zemljom. Sarajevo je dobilo svoj jedini prolaz prema slobodnoj teritoriji.
Logistički značaj: Protok hrane, oružja i energije
Kroz Tunel spasa primarno se odvijao transport oružja, municije i opreme neophodne za odbranu grada, ali je njegov značaj za civilno stanovništvo bio podjednako presudan.
- Snabdijevanje hranom i lijekovima: Dnevno je kroz tunel prenošeno na tone hrane, lijekova i sanitetskog materijala, čime je ublažena masovna glad i spriječeno urušavanje zdravstvenog sistema.
- Energetski spas: Kroz tunel su naknadno provučeni visokonaponski električni kabl i naftovod, što je omogućilo minimalno snabdijevanje strujom i gorivom ključnih gradskih objekata, poput bolnica i pekara.
- Protok ljudi: Pored vojnika, kroz tunel su prolazile hiljade civila, ranjenika na putu ka liječenju u inostranstvu, te članovi diplomatskih i političkih delegacija.
Ulazi u tunel bili su kamuflirani u privatnim kućama ,sa strane Dobrinje u obiteljskoj kući u naselju, a sa strane Butmira u kući porodice Kolar, koja je ustupila svoje imanje za potrebe ovog projekta.
1.Kopanje i prokopavanje:mart – juli 1993..
Ručno kopanje tunela sa dva kraja (Dobrinja i Butmir) uz stalnu opasnost od poplava i urušavanja.
2.Spajanje i stavljanje u funkciju:30. juli 1993..
Spajanje dviju ekipa pod zemljom i početak prvih prolaza vojnika i prenosa tereta.
3.Postavljanje šina i komunikacija:jesen 1993..
Ugradnja uskotračnih šina za kolica radi lakšeg transporta teških tereta i polaganje električnih i naftnih vodova.
4.Pretvaranje u memorijalni kompleks:Nakon 1996. godine.
Očuvanje dijela tunela i kuće Kolar te formiranje Muzeja Tunela spasa kao spomenika otporu.
Historijsko naslijeđe i Muzej Tunela spasa
Nakon završetka rata i deblokade Sarajeva 1996. godine, Tunel spasa je prestao sa svojom prvobitnom funkcijom, ali je ostao jedan od najvažnijih spomenika ratne historije Bosne i Hercegovine.
Danas je dio tunela i kuća porodice Kolar pretvoren u Spomen-ički kompleks Tunel d-b, koji privlači stotine hiljada posjetilaca i turista iz cijelog svijeta. Posjetioci imaju priliku proći kroz sačuvani dio originalnog tunela u dužini od oko 20 metara, pogledati izložene eksponate, fotografije i dokumentarne snimke nastale tokom njegove izgradnje i korištenja.
Tunel spasa ostaje trajni simbol ljudske domišljatosti, nesalomljivog duha i borbe za goli opstanak u najtežim historijskim trenucima.