Kroz istoriju, prevaranti su koristili pohlepu, naivnost, pa čak i pretjeranu želju ljudi da vjeruju u čuda kako bi izveli neke od najnevjerovatnijih obmana. Od rasprodaje državnih spomenika do lažnih naučnih otkrića i finansijskih piramida, ove prevare su ušle u istoriju kao lekcije o tome koliko ljudska lakovjernost može biti skupa.
Popis sadržaja
1. Čovjek koji je dvaput prodao Ajfelov toranj
Jedan od najpoznatijih i najdrskijih prevaranata svih vremena bio je Viktor Lustig. Godine 1925. Pariz se još oporavljao od Prvog svjetskog rata, a održavanje Ajfelovog tornja bilo je izuzetno skupo, zbog čega su se u novinama pojavljivali članci o tome kako grad ima problema s njegovim održavanjem.
Lustig je u tome vidio priliku:
- Izradio je lažne dokumente francuske vlade i pozvao petoricu najbojažljivijih trgovaca starim metalom u luksuzni hotel.
- Predstavio se kao zamjenik generalnog direktora Ministarstva pošta i telegrafa i u strogoj tajnosti im saopštio da je toranj u tako lošem stanju da je vlada odlučila da ga sruši i proda u staro gvožđe.
- Izabrao je najnesigurnijeg trgovca, Andrea Puasona, ubijedio ga da plati basnoslovnu sumu za toranj i još ga nagovorio da mu da mito.
Čim je uzeo novac, Lustig je pobjegao u Beč. Puason je bio toliko osramoćen da prevaru uopšte nije prijavio policiji. Vidjevši da je prošao bez kazne, Lustig se nekoliko mjeseci kasnije vratio u Pariz i pokrenuo isti postupak sa drugim trgovcem, ali je tada policija ipak bila alarmirana pa je morao pobjegći u Ameriku.
2. Čarls Ponzi i rođenje “Ponzi šeme”
Iako finansijske piramide postoje odavno, italijanski doseljenik u SAD Čarls Ponzi dao je svoje ime najpoznatijem modelu finansijske prevare na svijetu.
Godine 1919. Ponzi je primijetio da može kupiti međunarodne poštanske kupone za odgovor (IRC) u jednoj zemlji po niskoj cijeni, a zatim ih u SAD zamijeniti za poštanske markice veće vrijednosti. Tvrdio je da na taj način može ostvariti ogromnu zaradu i investitorima ponudio nevjerovatan prinos – 50% profita za samo 45 dana.
Međutim, Ponzi uopšte nije kupovao kupone u velikim količinama. Umjesto toga:
- Koristio je novac novih investitora da isplati “profit” starim investitorima.
- Oduševljeni ulagači su širili vijest, pa su hiljade ljudi ulagale svoju životnu ušteđevinu.
Prevara se raspala 1920. godine kada je novinar časopisa Boston Post izračunao da bi za Ponzijev posao bilo potrebno više stotina miliona kupona u opticaju, dok ih je u stvarnosti postojalo svega nekoliko hiljada. Ponzi je ugrozio nekoliko banaka i oštetio ulagače za tadašnjih 20 miliona dolara (što odgovara stotinama miliona danas).
3. “Piltdownski čovjek”: Naučna prevara stoljeća
Prevare ne zaobilaze ni svijet nauke. Godine 1912. amaterski arheolog Čarls Doson tvrdio je da je u šljunčari u selu Piltdown u Engleskoj pronašao fosilizovane ostatke “karike koja nedostaje” u ljudskoj evoluciji – lobanju sa moždanom dupljom čovjeka i vilicom nalik na majmunsku.
Britanska naučna javnost, oduševljena idejom da je rani čovjek potekao baš sa tla Velike Britanije, objeručke je prihvatila ovo otkriće. “Piltdownski čovjek” bio je zvanično prihvaćen kao naučna činjenica više od 40 godina.
Tek 1953. godine, zahvaljujući napretku novih tehnologija za datiranje:
- Otkriveno je da je lobanja pripadala srednjovjekovnom čovjeku.
- Vilica je pripadala orangutanu iz 19. vijeka.
- Zubi su bili namjerno izturpijani kako bi izgledali ljudski, a sve kosti su bile premazane hemijskim rastvorom da bi djelovale staro.
Ova obmana je decenijama usporavala razumijevanje ljudske evolucije jer su naučnici ignorisali prave fosilne nalaze iz Afrike koji se nisu uklapali u “priču” iz Piltdowna.
4. Suđenje Piteru Popofu i lažnim iscjeliteljima
Krajem 20. vijeka na američkoj televiziji izuzetno je popularan bio televanđelista Piter Popof. Tvrdio je da posjeduje Božiji dar i da može pročitati imena, adrese i specifične bolesti ljudi u publici koje nikada ranije nije sreo, a zatim ih “čudotvorno lečiti”.
Godine 1986. poznati iluzionista i skeptik Džejms Randi odlučio je da istraži ovaj fenomen. Tokom Popofovih nastupa, Randi je upotrijebio radio-skener i otkrio potpunu istinu:
- Popofova supruga i njegov tim su prije emisije razgovarali sa ljudima u publici i tražili da popune kartice sa svojim podacima.
- Tokom samog nastupa, supruga je preko male bubice u Popofovom uhu diktirala podatke: “Piter, u petom redu sjedi Marija, ima problem sa kukom…”
Randi je emitovao te audio-snimke na nacionalnoj televiziji u emisiji kod Džonija Karsona. Popof je ubrzo bankrotirao, mada se godinama kasnije ponovo pojavio na televiziji prodajući “svetu vodu”.
Šta nam sve ove prevare govore?
Bilo da se radi o kupovini Ajfelovog tornja, brzom bogaćenju na berzi ili “čudotvornim” lijekovima, sve velike prevare kroz istoriju funkcionišu na istom principu – iskorištavanju ljudskih emocija i želje za lakim rješenjima.
Zato je zlatno pravilo i danas isto: ako nešto zvuči isuviše dobro da bi bilo istinito, najvjerovatnije i nije!