Britanski farmeri suočavaju se s ozbiljnim izazovima jer rastući troškovi proizvodnje i nedavne poreske promjene dovode u pitanje opstanak manjih porodičnih farmi. Chris Callow, farmer iz Somerseta, opisuje kako je ljubav prema poljoprivredi pokrenula njegovu karijeru u uzgoju stoke, ali danas razmišlja o dodatnom poslu da bi mogao izdržavati porodicu. Prema njegovim riječima, cijene teladi, koje su ranije bile oko £50 do £60 po grlu, sada su se gotovo utrostručile, dosegnuvši £150 do £160. Slična situacija je i s jagnjadima, zbog čega je Callow ove godine prisiljen smanjiti broj grla na svojoj farmi u Axbridgeu.
Od 2020. godine troškovi proizvodnje porasli su za 27%, što se najviše pripisuje posljedicama Brexita, koji je poskupio radnu snagu, stočnu hranu i druge potrebne resurse. Prema podacima britanskog Ministarstva poljoprivrede (Defra), broj manjih farmi, do 50 hektara površine, smanjen je za 28% od 2015. godine, dok se broj velikih farmi s preko 200 hektara povećao za 8%, naglašavajući rastuću dominaciju velikih poslovnih farmi nad manjim porodičnim gazdinstvima.
S obzirom na šestoro djece, Callowova supruga Jaz priznaje da će ovaj Božić biti izazovan kada je riječ o poklonima i osnovnim potrepštinama. Mnogi drugi farmeri suočavaju se s istim problemima, navodeći da povećanja minimalne plate i nacionalnih poreza dodatno opterećuju njihove već ionako ugrožene prihode. Osim toga, promjene u poreznim pravilima nasljeđivanja, popularno nazvane “traktor-taksa”, mogle bi znatno umanjiti vrijednost imanja koje farmeri mogu prenijeti na sljedeće generacije, što dodatno ugrožava stabilnost malih porodičnih farmi.
Bradley Towell, menadžer sajma stoke u Fromeu, ističe da sve manje stoke dolazi na tržište zbog smanjenog broja malih farmera i sve češće prakse velikih farmi da direktno prodaju meso klanicama. On također naglašava da državne subvencije sve više podržavaju ekološke inicijative, poput sadnje divljeg cvijeća, umjesto stočarstva, čime dodatno smanjuju profitabilnost ove industrije.
No, izazovi nisu samo ekonomske prirode; mentalno zdravlje postaje ozbiljan problem među farmerima. Mnogi se osjećaju napušteno i preplavljeno stresom zbog nedostatka podrške. Samo u 2021. godini, preko trećine farmera prijavilo je simptome depresije, a ovaj sektor bilježi najvišu stopu samoubistava u Ujedinjenom Kraljevstvu. Rupert Cox, osnivač projekta Farmeradoes, koji pruža podršku farmerima na sajmovima, naglašava koliko je važno pružiti emocionalnu podršku i potaknuti farmere da otvoreno razgovaraju o svojim problemima.
Iako vlada tvrdi da većina porodičnih farmi neće biti pogođena novim pravilima nasljeđivanja, Nacionalna unija farmera (NFU) strahuje da će ove mjere dodatno opteretiti manje farme, koje su već pritisnute ekstremnim vremenskim prilikama i sve užim marginama zarade. Farmeri poput Garetha Wyn Jonesa iz sjevernog Velsa, čija porodica obrađuje zemlju već 375 godina, strahuju da bi oni mogli biti posljednja generacija koja će raditi na zemlji. Jones upozorava da bi, u zemlji koja sve više ovisi o uvozu hrane, nedostatak domaće proizvodnje mogao dovesti do ozbiljnih posljedica, posebno za ekonomski ugrožene građane.
Porodične farme, koje su dugo bile temelj britanske poljoprivrede, suočene su s krizom koja uključuje rastuće troškove, konkurenciju velikih korporacija i nesigurnu budućnost dodatno opterećenu klimatskim promjenama i novim zakonima.
Izvor: independent.co.uk