Dok su godine između 1992. i 1995. u Bosni i Hercegovini ostale ubilježene po stradanjima i razaranjima, u samom srcu najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj historiji rađao se nevjerovatan otpor – otpor kulturom. Dok je grad bio bez struje, vode i grijanja, pod konstantnom paljbom, umjetnici i građani stvorili su paralelni svijet u kojem su pozorišne predstave, izložbe i koncerti bili jednako važni za preživljavanje kao i hljeb.
Sarajevsko ratno pozorište (SARTR) i feniks umjetnosti
Već u maju 1992. godine, samo mjesec dana nakon početka opsade, osnovano je Sarajevsko ratno pozorište (SARTR). Sačinjeno od glumaca i radnika iz različitih sarajevskih teatara, SARTR je postao simbol duhovnog otpora.
- Gluma pod svijećama: Predstave su se igrale u hladnim, zatamnjenim salama, često uz svjetlost svijeća ili improvizovanih uljanica.
- Puštani na sopstvenu odgovornost: Publika je u teatre dolazila pretrčavajući raskrsnice pod snajperskom vatrom. Dolazak u pozorište nije bio samo vid zabave, već čin prkosa i potvrda vlastitog dostojanstva.
- Predstava “Sklonište”: Prva predstava SARTR-a, premijerno izvedena 1992. godine, odigrana je stotinama puta tokom rata, pružajući utočište i tračak normale hiljadama građana.
Mister No, kasetofoni i kultura na prvoj liniji
Kulturni život nije bio rezervisan samo za pozorišne daske. Fenomen “ratne kulture” prožeo je sve pore svakodnevice.
- Gledanje filmova na akumulatore: U improvizovanim podrumskim kinima, pomoću automobilskih akumulatora, organizovane su projekcije filmova. Bili su to trenuci kada su djeca i odrasli bar na sat ili dva zaboravljali na surovu realnost.
- Sarajevo Film Festival (SFF): Upravo iz ove ratne strasti prema filmu, 1995. godine -,dok je rat još trajao rođen je Sarajevo Film Festival. Ono što je počelo kao hrabar ratni projekat danas je izraslo u jedan od najznačajnijih filmskih festivala u jugoistočnoj Evropi.
- Muzika i izložbe u podrumima: Slikari su stvarali izložbe na kartonima i gipsu, dok su lokalni bendovi održavali svirke u podrumima. Muzički spot za pjesmu “Help Bosnia Now” ili ratni koncerti grupe Protest svjedočili su o neshvatljivoj energiji mladih ljudi.
Poruka svijetu: Ne možete nam ubiti duh
Najveća pobjeda sarajevskih i bosanskohercegovačkih umjetnika u periodu od 1992. do 1995. godine bila je u tome što nisu dozvolili da budu svedeni na žrtve bez glasa. Kroz umjetnost su pokazali da, iako se zgrade mogu srušiti, grad i njegov duh ostaju netaknuti sve dok u njemu žive kreativnost, empatija i humor.
Ratne godine ostavile su nam u amanet lekciju o tome da kultura nije luksuz koji sebi priuštimo u dobrim vremenima, već nasušna potreba koja nas drži ljudima u najtežim trenucima.